Jučer smo primili poruku od obitelji naše malene Petre koja se bori za prvi korak u svom životu da im pomognemo u Humanitarnoj akciju za Petrin prvi korak i mi ćemo svi kao što smo i do sada pomagali pomoći našoj Petri da napravi svoje prve korake. Petra je dijete Bilica i baš zato kao što smo i do sada bili složni kada je teško, pomoći ćemo joj da pronađe adekvatnu skrb i stane na noge. Petra ima nekoliko dijagnoza : Infantilna torakolumbalna skolioza, Kongenitalni pes ekvinoraius stopala IV (stiff-stiff), Kongenitalna luksacija lijevog kuka, Teška displazija desnog kuka, Kontraktura desnog koljena, Subluksacija desnog koljena. Njeni roditelji Iva i Krešimir su nakon 6 mjeseci liječenja Ive u Zagrebu odlučili potražiti drugo mišljenje u Specijaliziranoj ortopedskoj bolnici u Aschau ( Njemačka). Treba im treba vaša pomoć, jer zbog financijske situacije nisu u mogućnosti sami izdržati troškove. Više o Humanitarnoj akciji za Petru pratite na Facebook stranici : https://www.facebook.com/I-Petra-bi-htjela-hodati-111642004518276
Pomoći možete uplatom na račun.
IBAN: HR6024020063104000791
SWIFT/BIC: ESBCHR22
Erste bank d.d.
Vlasnik računa: Iva Ćaleta
Opis plaćanja: Donacija za Petru
Prenosimo tekst sa stranice i opis roditelja što su prošli kroz Petrino liječenje :
PETRA KURSAN – dosadašnje liječenje(sto je krace moguce)
Na porodu su joj utvrdeni teški deformiteti donjih udova te je odmah prebačena na pedijatriju. Doktori (6.. da ih ne nabrajam) to nisu vidjeli tijekom trudnoce. Na našoj pedijatriji doslovno nisu znali što je s njom, te smo upućeni na Šalatu u Zagreb. Ja sam se nekako i nosila s tim sokom, vjerojatno pod utjecajem lijekova koje sam dobivala preko infuzije, a ostali iz obitelji bolje da vam ne govorim. Sama cinjenica da je Kreso nije mogao pogledati prvih 10 dana govori sve, zamislite kad vaš muž, decko nebitno ne moze nit pogledati svoje dite. Neki članovi obitelji dan danas nisu vidjeli Petrinu prvu fotografiju. Eto toliko je ona imala deformirane pokrete. Tek sa njenih 9 dana smo saznali što je s našom curicom. Doktor je samo nabrajao i nakon druge dijagnoze vise nismo znali ni kako se zovemo. Petra ima 6 dijagnoza(teski invaliditet IV stupnja).Doktor xy nam je rekao plan kako bi islo nase lijecenje, da se nikad nije susreo sa takvom kombinacijom deformiteta, ali da mozemo ici segmenat po segmenat. Prognoza je da bi lijecenje trajalo 6/7 godina. Kad smo ga pitali oce hodati, kad ce hodati.. dobili smo odgovor ne znam, ona je teški slucaj. Sta nakon toga reci nego sta je tu je, idemo, borba nas ceka, nemamo drugog izbora. I tako smo s velikim povjerenjem u doktora krenili u borbu. Korigiranje stopala po Ponseti metodi i prvi gips je takvo iskustvo koje bi volili da se zauvik izbrise iz naseg pamcenja.(uz njezino budenje iz anastezije nakon operacije, al doci cu i do tog) Njezin pogled kroz onaj silni plac urizan ce bit zauvik. Svako sljedece korigiranje i gipsanje je bilo lakse jer smo znali sta nas ceka. Petra je to podnosila ko pravi borac, a iskreno nije ni znala za nesto drugo. Nije slucajno dobila ime Petra (stijena). Sljedecih 7 tjedana je bila gipsana 7 puta. Nakon toga je uslijedio zahvat kidanja tetiva ahilovih peta i nakon toga opet gips 4 tjedna. Uslijedile su ortoze koje je nosila 23 sata, 1 sat je bio za vjezbe, terapije i kupanje.(objavit cu i snimak njenih vjezbi). Da, to dijete se prvi put okupalo sa skoro 3 mjeseca. Uz vjezbe i terapije svakodnevno koje su nama pokazane docekali smo i operaciju kuka(23.4.). Medutim…. dolazim po nju ispred operacijske sale, a ona zagipsana kao i prijasnjih puta(operacija kuka bi znacila da je cijela u gipsu, i preko trbuha). Sta je sad? Sto pitanja, sestre ne znaju odgovor, u meniii bomba… Ona se budi iz anastezije, a ja ne znan sta bi? Blokada. Aj, dosao je doktor, objasnio zasto se nije operacija mogla izvrsit i sta je radio(ponovno rezao tetive ahilove pete i tetive oko kolina). Prva misao nam je bila steta jer bi nam to znacilo jedna dijagnoza manje, al dobro sve 5…bolje ista nego nista da se radilo. Nakon 4 tjedna opet smo u Zagrebu, skidaju se gipsevi… Nastavljaju se vjezbe, terapije, ortoze samo nocu, danju udlaga od gipsa. Mi prezadovoljni, ushiceni, napokon sloboda za njene nogice. I nakon nekog vremena, kad je to sve splasnilo.. Pojavilo se pitanje STA SAD? U ovih 8 mjeseci napravljeno je cudo, svaka cast doktoru… Ali sljedeca operacija bi bila tek s 2 do 3 godine, sta ce ona do tad, kad bi onda trebali drugi kuk operirat, sta je s kolinon, stopala jos nisu u redu,kad ce sidit, puzat, setat… Tako smo poceli sve vise kopati i kopati te smo dosli do roditelja koji svoju djecu lijece u Njemackoj. Po preporuci Tinove mame, Teove mame, Asjine mame(hvala im do neba) dosli smo do Specijalizirane ortopedske bolnice u Njemackoj. Ali tada dolazimo do zida jer prema iskustvima tih istih roditelja koji lijece svoju djecu s slicnim dijagnozama izade oko 100 tisuca eura. A to su ogromni novci, odakle nam, mi nismo u mogucnosti našoj Petri omogućiti to višegodišnje lijecenje. Odlazak u Zagreb svaki tjedan je bia izazov,a kako ne ovo. Svjesni smo mi težine ovog vremena i da naša Petra nije životno ugrožena kao mnoga djeca al kao roditelji samo joj zelimo najbolje pružiti i zato od Vas ne tražimo puno, koliko tko može, eto od srca da nam pomognete da naša Petra stane na svoje nogice.Da i ona može ako ne potrčati, barem koracati kroz našu kalelargu, pa proci kraj Katedrale i spustit se na rivu na ljulje. To svako dijete zasluzuje. Vjerujemo u vas dobri ljudi. Unaprijed od srca svima zahvaljujemo.
